CRD - laboratorij psihodijagnostičke opreme
sastoji se od:
 
   

 

4 elektronička instrumenta tipa reakciometra s ukupno 54 signalno-komandna sklopa (S-R) i pripadajućom opremom za zadavanje originalnih psihodijagnostičkih testova CRD serije 

 

 
programske podrške za
izvođenje mjernog procesa,
kreiranje vlastitih normi i profila izvještavanje,
generiranje novih testova

 

o CRD seriji

Testovi CRD serije namijenjeni su utvrđivanju (dijagnostici i praćenju) vremena i točnosti ostvarivanja različitih mentalnih i psihomotornih funkcija, te dimenzija sposobnosti i funkcionalnih osobitosti aktualizacije individualnog mentalnog potencijala.

Teorijski i sadržajni okvir konstrukcije zadataka testova CRD serije temelji se na kronometrijskom pristupu istraživanju strukture i djelovanja pojedinih mehanizama sustava informacijske obrade podražajnog sadržaja i vođenja psihomotoričke aktivnosti, odnosno dinamičkih svojstava i funkcionalnih osobitosti djelovanja središnjeg živčanog sustava (SŽS).

  Polazna pretpostavka kronometrije u psihologiji jest da su u vremenu (trajanju) odvijanja određene psihičke aktivnosti sadržane informacije o složenosti njezine strukture, te indikacije strukturiranosti i valjanosti funkcioniranja neuropsiholoških mehanizama pomoću kojih se ostvaruje ta aktivnost.

U klasičnoj se reakciometriji iz dužine vremena latencije (LP), ili iz ukupnog vremena reakcije (RT) pokušavaju ekstrahirati parcijalna vremena pojedinih komponenti reakcionog ciklusa, a iz njihovih međusobnih odnosa pokušava se utvrditi dinamika faktora koji određuju manifestne značajke i funkcionalne osobitosti mehanizama pomoću kojih se ostvaruje reakcioni proces.

Latentni period, koji obuhvaća vrijeme od početka djelovanja nekog podražaja do pojave odgovora na taj podražaj, sadrži niz komponenti i faza reakcionog ciklusa: od zahvaćanja i procesiranja aktuelnog podražajnog sadržaja, do aktueliziranja ranije formiranih, ili strukturiranja i izvedbe novih oblika odgovora (od jednostavne reakcije do složenih oblika ponašanja).

Sustavno istraživanja te problematike započeli su prije gotovo 200 godina znameniti astronomi: Bessel, Argo, Wolf, Hirsch i dr., svestrano istražujući strukturu vremena svjesne, hotimične reakcije i ulogu osobne jednadžbe u pojavama individualnih razlika u učinkovitosti, dinamici i međusobnim odnosima komponenti u ukupnom vremenu različitih vrsta i oblika reakcija.

Istraživanje strukture vremena pojedinih oblika reakcije i značajki pojedinih komponenti reakcionog procesa tradicionalno se oslanja na metodologiju frakcioniranja latentnog perioda, odnosno "izdvajanja" parcijalnih vremena pojedinih faza reakcionog ciklusa iz ukupnog vremena reakcije.

Donders je još 1868. godine, u istraživanju strukture i vremenskih odnosa među komponentama složenog vremena reakcije izbora i razlikovanja, razradio postupak "ekstrakcije", tj. izdvajanja manje složenih komponenata mentalnih aktivnosti iz ukupnog vremena rješavanja složenijih aktivnosti "metodom oduzimanja". Polazište u primjeni te metode bilo je da se podražajni sadržaji u dva zadatka (x i y) razlikuju samo u jednoj komponenti (q). Složeniji je zadatak (y) suma manje složenog (x) i komponente q, tj. x+q, pa se jednostavnim oduzimanjem manje složenog zadatka (x) od složenijeg (y) može izračunati komponenta q (y-x=q).

  Predstavnici Vircburške škole utvrdili su raščlanjivanjem vremena rješavanja različitih mentalnih zadataka na kronometrijski kontrolirane vremenske segmente (uz primjenu "sistematske eksperimentalne introspekcije") niz varijabli kao što su: usmjerenost (povezana s procesima zahvaćanja podražaja, ili s izvođenjem odgovora), operacije procesiranja (nesenzorne komponente u reakcionom procesu) i dr. U tom sklopu je L.Lange utvrdio da vrijeme reakcije u povezanosti s usmjerenošću ispitanikove pozornosti sadrži komponentu zahvaćanja podražaja, tj. senzorno perceptivnu komponentu i motornu odnosno komponentu odgovora.

  Kritičari Dondersove metode "oduzimanja", po M.H.Marxu i V.A.Cronan-Hillixu (1987.), upozorili su kako se kod promjene složenosti zadataka mijenja priroda procesiranja, jer se subjekt oslanja na različitu vrstu memorije i na različito složene procese evalucije. Taj nedostatak Dondersove metode otklonio je Sternberg uvođenjem novog  načina prezentiranja podražajnog sadržaja i ujednačavanjem realnih i memorijskih komparativnih elemenata zadataka kod promjene njihove složenosti.

Po Sternbergovoj metodi najprije se prezentira memorijski set - niz (lista) različitih podražaja, a potom se zadaje samo jedan podražaj. Ispitanik mora odgovorom "DA" ili "NE", odnosno pritiskom odgovarajuće tipke, izvijestiti da li je taj element bio ili nije bio sadržan u memorijskom setu. Vrijeme, koje je ispitaniku potrebno za donošenje odluke predstavlja glavnu zavisnu varijablu. Odnos brzine procesiranja (vremena donošenja odluke) i složenosti (broja elemenata) memorijskog seta je linearan, tj. proširenjem niza za svaki novi element produžuje vrijeme reakcije za 38 milisekundi.

  Oba pristupa su međusobno komplementarna jer uobličuju spoznaju o relacijama složenosti među različitim komponentama vremena reakcije i čimbenika koji mogu djelovati na reverzibilne i trajne promjene vremena reakcije.

  Opravdanost traženja valjanih postupaka frakcioniranja vremena složenih psihičkih reakcija, te razlaganja tog vremena na prepoznatljive komponente informacijske obrade podražaj nog sadržaja, podržavaju i spoznaje iz neurofizioloških istraživanja po kojima se u različitim etapama odvijanja procesa psihičke reakcije, na neurofiziološkom planu manifestiraju različitosti u bioelektričnoj aktivnosti mozga (EEG i evocirani potencijali). Temeljem tih pokazatelja reakcionog procesa mogu se izdvojiti etape:

§  registriranja osjetnog utiska;

§  identifikacije ili prepoznavanja podražajnog sadržaja;

§  interpretacije, koja uključuje sve oblike analize, procesiranja i povezivanja s mehanizmima i sadržajima memorije;

§  konstituiranja ili aktualiziranja ranije formiranog stereotipa odgovora;

§  vođenja ili reguliranja izvedbe odgovora.

  U sklopu kronometrijskih istraživanja posebno je vrijedno traženje metoda utvrđivanja i izdvajanja indikatora fluktuacije i funkcionalnih aberacije vremena reakcije izazvanih specifičnim faktorima: fizičkim značajkama podražaja, uvjetima i načinom prezentiranja podražaja, ili značajkama koje izazivaju osobno specifičan odnos prema podražaju (nepoznatost podražaja, važnost i značaj povezan s osobnim iskustvom, idr).

Eksner je (1873.) istraživao faktore koji određuju vrijeme jednostavne reakcije. Svojim istraživanjima on je pokrenuo još i danas aktuelno pitanje - ovisnosti vremena reakcije o različitim subjektivnim i objektivnim faktorima: individualnim osobinama ispitanika, modalitetu podražaja, uvjetima u kojima se odvija mjerenje, farmakološkim sredstvima, alkoholu, te sekundarnih (neadekvatnih, sporednih) podražaja, i dr.

  Vrste pojedinih mentalnih i psihomotornih funkcija koje se mjere CRD testovima, njihova složenost, te priroda indikatora parcijalnih postignuća koji se utvrđuju specifičnom metodologijom izdvajanja ili frakcioniranja latentnih perioda svake pojedinačne reakcije - istraživane su metodama faktorske analize, i to posebno u prostoru kojeg određuju klasični testovi mentalnih sposobnosti, kao i u prostoru kojeg određuju samo pokazatelji uspješnosti rješavanja zadataka u različitim testovima CRD serije (vidi "Teoretska osnova" i "Evaluacija CRD testova").